Volontiram Hrvatska!

Portal u volonterstvo i svijet volontiranja

×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 58

O socijalnoj inkluziji i volonterstvu u Izvještaju UN-a

14 Listopad 2015
United Nations United Nations

Svake godine organizacija Ujedinjenih naroda objavljuje izvještaj o stanju volonterstva u svijetu. U izvještaju iz 2011. godine cijelo 5. poglavlje posvećeno je utjecaju volonterstva na socijalnu inkluziju. Što je uopće socijalna inkluzija?

 

U izvještaju je ponuđena definicija Svjetske banke o socijalnoj inkluziji kao procesu kojim ljudi u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti dobivaju mogućnosti i sredstva potrebna za puno sudjelovanje u ekonomskom, društvenom i kulturnom životu zajednice te uživanje u životnom standardu i dobrostanju onako kako je to uobičajeno u društvu u kojem žive. Proces socijalnog isključivanja može zahvatiti pojedinca, grupe ljudi, ili čitave društvene zajednice koje nisu potpuno i kvalitetno uključene u društvo zbog siromaštva, slabijeg obrazovanja, bolesti ili neke druge poteškoće.

Pojedincu volontiranje može pomoći da prevlada osjećaj izoliranosti i manje vrijednosti. Volonteri često međusobno razgovaraju uživo, face to face, ali i putem internetskih platformi, što im daje osjećaj pripadnosti i vlastitog doprinosa zajednici. Volontiranje pomaže u nadvladavanju stresa. Socijalno isključene osobe često imaju osjećaj srama i neuspjeha gubeći pritom nadu da mogu nešto popraviti. Volontirajući, ljudi mogu ponekad djelovati na sam uzrok isključenosti poboljšavajući svoje obrazovanje, radno iskustvo, životni stil, komunikativnost ili druge kompetencije.

Osobe s invaliditetom često su isključene iz društva zbog neznanja i predrasuda ljudi koji ih doživljavaju na osnovi njihovih poteškoća, a ne njihovih sposobnosti i potencijalnih doprinosa zajednici. Obično se na njih gleda kao na korisnike ili primatelje volonterskih usluga, a ne kao na aktivne volontere, tj. pružatelje usluga. I same osobe s invaliditetom često žive u zabludi da nisu u mogućnosti doprinijeti zajednici volontiranjem upravo radi vlastitih poteškoća. Sve to utječe na činjenicu da su osobe s invaliditetom manje sklone volontiranju. Dodatne poteškoće većem uključivanju osoba s invaliditetom u aktivno volontiranje čine nedostatak posebne opreme, pomagala i adekvatnih prostora te dodatni troškovi vezani za putovanje, smještaj i angažiranje dodatnog pomoćnog osoblja.

Kao primjer dobre prakse, u izvještaju Ujedinjenih naroda navodi se Shannon Coe iz SAD-a, koja je u okviru mirovnih snaga UN-a sudjelovala kao osoba s tjelesnim invaliditetom i davala podršku lokalnom stanovništvu u Paragvaju svojim primjerom. Naime, osobe s tjelesnim invaliditetom u Paragvaju rijetko uopće izlaze iz kuće. Shannon se nije obazirala na to, već je svaki dan prevaljivala put do posla gurajući svojim rukama kotače invalidskih kolica. Reakcije ljudi na u luci bile su vrlo pozitivne i ohrabrujuće: “Qué guapa!”, govorili su. Tako je Shannon svojim primjerom osvijestila mnoge osobe s invaliditetom u Paragvaju da mogu izaći na ulicu i potaknuti promjenu, a s druge strane i pokazala ostatku društva da fizička poteškoća nije nepremostiva i da treba gledati na ono što čovjek može učiniti i pomoći mu da prebrodi ono što ga pritom smeta.

Više informacija o 5. poglavlju izvješća o stanju volonterstva u svijetu iz 2011. možete naći OVDJE.

Cjelokupno izvješće dostupno je OVDJE.

Najnovije

  • Na valovima volonterstva
    Kao partneri u projektu “Na valovima volonterstva – infrastruktura za snažne i povezane zajednice”, kojeg…